HEP-ov "zaposlenik godine" Rade Buljubašić 2006.: Što god mi dadu ja ću radit´
Rade Buljubašić prima plaću od 4000 kuna u državnoj tvrtki Hrvatska elektroprivreda iako joj ništa već tri godine nije privrijedio, niti je ičemu u istoj tvrtki služio. Štoviše, godinama je koristio stan u Vlasništvu HEP-a kojeg je na kraju otkupio u pola tržišne cijene. Istovremeno se vodi kao tajnik u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Primjer je političkog nepotizma iz udžbenika za osnovnu školu.
Taj je tokar već nekoliko godina "profesionalni povratnik" iz Australije koji je sa svojom 16-eročlanom ekipom iseljenika, pod prijetnjom istjerivanja iz njihovog iseljeničko-političkog društva, pogurao Ivu Sanadera kada mu je trebao svaki glas u srazu s protukandidatom Ivićem Pašalićem u vrijeme izbora za predsjednika HDZ-a.
"Na plaći sam u HEP-u. Nekoliko dana sam tamo, nekoliko dana u HDZ-u. Uskoro ću regulirati status. Bit ću zaposlen samo u HDZ-u", kazao je Buljubašić Večernjem listu. I sam priznaje da nije u redu što su njegove kolege iz HEP-a u pravu kada kažu - "kada i dođe, ode u zgradu Uprave, zadrži se nekoliko sati i vrati se na svoje radno mjesto u tajništvo HDZ-a na Trgu žrtava fašizma". No, podsjetimo se kako je prije samo tri godine razmišljao Buljubašić. U velikom intervjuu Radio Melbourneu 25. travnja 2006. godine, novinar Nikola Rašić je njegov povratak usporedio s dolaskom nogometaša Marka Viduke u Dinamo:
I bi tako. Nije se ni morao truditi saznati što će raditi kad nije radio - ništa. Možda njegov transfer nije koštao milijun eura kao Vidukin i možda po njega Franjo Tuđman nije poslao predsjednički avion u Australiju o trošku poreznih obveznika, no može se reći da Rade Buljubašić nije koštao manje od stotinke Vidukinog transfera. Kada se odvuče crta, najskuplji je transfer nakon Viduke iz dijaspore u Hrvatsku. Barem koliko je nama poznato.
